Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Andrija, apostol – blagdan; u četvrtak je sveti Franjo Ksaverski, prezbiter; u petak sveti Ivan Damaščanski, prezbiter i crkveni naučitelj.

Jučer su na snagu stupile nove epidemiološke mjere. Po tim mjerama, u crkvi smije biti najviše 25 osobâ. Stoga će se, dok traju ove mjere, svatko tko želi doći na misno slavlje morati upisati u župnom uredu. Svete ćete mise moći svakodnevno pratiti i iz velike dvorane Pastoralnog centra. Poštujući propisane mjere, tamo smo također osigurali 25 mjestâ. U svakoj drugoj klupi u crkvi, mogu sjediti po dvije osobe na mjestima koja su označena sličicama, a u Pastoralnom centru su postavljene stolice koje se ne smiju micati. Mjesta u crkvi popunjavajte prvo bliže oltaru.

• Mise zornice počinju sutra u 7 sati. Slave se svaki dan osim nedjelje.
• Za vrijeme misnih i ostalih slavljâ u crkvi obavezno je nositi masku za lice ili medicinsku masku.
• Blagoslov obitelji. Po savjetu Nadbiskupskog duhovnog stola, u trenutnoj situaciji ćemo pohoditi samo one obitelji koje se prijave u župnom uredu. Od utorka se možete javiti u župni ured, a sljedeće će nedjelje biti objavljen raspored.
• Ovaj se tjedan ispovijeda u utorak, četvrtak i petak od 18 sati u Pastoralnom centru.
• Pomoć za obitelj Ljubić. Prošlog je tjedna za obitelj Ljubić uplaćeno 650 kuna, od toga na župni račun 500 kuna. Hvala vam od srca!

NEDJELJNO EVANĐELJE: Mk 13, 33-37

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

Gospodin nas danas opominje da bdijemo (Mk 13, 33-37). Kaže: “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.” U vremenima kad je kuga harala Europom, u vremenima kad je glad počesto pohodila siromašne kuće, u vremenima kad su ratovi i divlje vojske pustošili sela i gradove, u vremenima, dakle, kad je smrt svednevice kucala na kućna vrata i kad je prosječna životna dob bila ispod 30 godina, ove su riječi zvučale strašno. Prisjetimo se samo onih apokaliptičnih slika u kojima se govori o posljednjem sudu, o prikazu smrti u obliku kostura s kosom, o užasu koji je znao vladati ljudskim srcima. I tada je ova riječ: “Bdijte jer ne znate kada je čas” zvučala strašno i opominjuće. Jer, evo, čovjek nikad ne zna kad će s ovoga svijeta, zato je potrebno da se tjeskobno posvećuje postu, molitvama i iskupljujućim hodočašćima.

Nama se, ipak, čini da ove Gospodinove riječi na početku došašća žele nešto drugo naglasiti. Na početku ovog liturgijskog vremena naša je pozornost usmjerena prema koncu vremena, prema konačnom smislu našeg života. Gospodin, dakle, veli “Bdijte!”

Bdjeti – jer nam je naš životni zadatak važan

Jedan glumac pripovijeda kako je i za najboljeg glumca – pa i s višegodišnjim iskustvom – najopasnije kada na početku predstave pomisli kako je ona samo rutinski posao, jer, eto, svoju ulogu “u dušu” poznaje, a kazalište mu je druga kuća već dvadeset godina. Naime, glumac koji “rutinski” glumi, to sigurno ne čini dobro. Pozitivna trema je uvijek potrebna. A, zapravo, tako je gotovo u svim životnim okolnostima. I vozač s dugogodišnjim iskustvom treba neprestano paziti. I kod rutinske operacije liječnik mora paziti i kod najobičnijeg servisiranja kvara na nekom stroju, mehaničar treba paziti. I najsposobniji profesor se za predavanje treba spremati. Konačno, i najbolji se propovjednik treba uvijek iznova spremati za propovijed.

Eto, tu je i naš zadatak, nas, kao vjernika.

Gospodin nam je povjerio svoje evanđelje. Povjerio nam evanđeoski put. Učinio nas je svojom djecom. I dobro smo krenuli tim putem. Nastojali smo stvarno živjeti kao djeca Božja. Išli smo pobožno na prvu pričest, išli na vjeronauk, krizmali se. Konačno, i danas smo, uglavnom, nedjeljom na misi. Ispovjedimo se, eto, dva do tri puta godišnje, pomolimo se barem ponešto svaki dan.

Ali nam Gospodin danas ipak veli: “Bdijte!” Povjerio nam je svoje imanje. Gospodin se, naime, pribojava da smo se možda uspavali. Evo, na primjer, tako olako dopuštamo da u nas uđu zle misli.

Nađe se u našem srcu i zavisti i netrpeljivosti i ružnih primisli i nečistih pogleda. Nađe se u nama i lijenosti i nestrpljivosti. Nađe se i pretjerane trke za zemaljskim dobrima. Vjerske su nam dužnosti baš tako nekako “dužnosti” koje treba obaviti, ali to nekako činimo sa sve manje duše. U vlastitoj kući nemamo vremena za svoje najbliže, kao da ih ne vidimo i ne čujemo, nego živimo u svom svijetu. Zaboravljamo na strpljivost, nježnost, praštanje, milosrđe, nesebičnost. Drugim riječima, uspavali smo se. Evo prigode da postanemo toga svjesni, da se trgnemo i da se probudimo.

Bdjeti – iz ljubavi prema Kristu

Kršćani su kroz duga stoljeća gradili crkve okrenute prema istoku. Tako su svi vjernici zajedno sa svećenikom bili okrenuti prema istoku koji je označavao uskrslog Gospodina koji će ponovno doći u slavi. Zato je jedan od najstarijih zaziva “Marana–tha! – Dođi, Gospodine Isuse!”

Toliki su sveci u tome smislu bili budni. Što god oni radili i gdje god bili, imali su oči uprte u Gospodina koji je otajstveno nazočan i koji će doći u slavi. Eto, posebno u ovom došašću želimo živjeti u nazočnosti Kristovoj, pod njegovim okriljem. Evo, na primjer, s mirom, pažnjom i ljubavlju učinit ćemo znak križa prije molitve. Zazvat ćemo Božje ime s ljubavlju i ujutro preko dana i navečer. Živjet ćemo pod njegovim okriljem.

Bdjeti u nadi i radosti

U Isusovoj prispodobi iz današnjeg evanđelja govori se da je čovjek povjerio svojim slugama određene poslove. Bog nam povjerava život i životne zadatke. Zato s radošću iščekujemo njegov dolazak. Bog je uvijek i veći i jači od naših slabosti. Bog nas čeka s ljubavlju, Bog nas prati svojom brigom i milošću. Zazivajući njegovo ime i nastojeći živjeti po evanđelju, mi u radosti iščekujemo Kristov dolazak. Zato i ovu euharistiju nazivamo “svadbenom gozbom Jaganjčevom”.

Neka se naša radost prelije i u skori radosni blagdan Božića.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 29.11.2020. DO  06.12.2020. 

Krštena 28.11.2020. KLARA JOVIĆ