Dvadeset i peta je nedjelja u crkvenoj godini.
Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Matej, apostol i evanđelist; u srijedu je sveti Pio iz Pietrelcine, prezbiter; u subotu sveti Kuzma i Damjan, mučenici.
Sastanak Župnog pastoralnog i Župnog ekonomskog vijeća je sutra u 20 sati.
Prošle smo nedjelje za Svetu Zemlju – Božji Grob prikupili 4562 kune.
Pomoć za obitelj Ljubić. Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 1850 kuna. Od toga je 1150 kuna uplaćeno na župni račun. Hvala vam!
- Ovaj će tjedan ispovijed biti u utorak i petak od 18:00 do 18:50 u prostorijama Pastoralnog centra.
- Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!
NEDJELJNO EVANĐELJE: Mt 20, 1-16
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd. Izađe i o trećoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni pa i njima reče: ’Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat ću vam.’ I oni odoše. Izađe opet o šestoj i devetoj uri te učini isto tako. A kad izađe o jedanaestoj uri, nađe druge gdje stoje i reče im: ’Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?’ Kažu mu: ’Jer nas nitko ne najmi.’ Reče im: ’Idite i vi u vinograd.’
Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih.’ Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’
Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.«
Riječ Gospodnja.
RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE
Nije lako biti stranac na tuđem području ili u tuđoj zemlji. Ne osjeća se čovjek lijepo u Dalmaciji, ako mu kažu “furešt”, kao što u Slavoniji sredinom prošlog stoljeća nije bio sretan doseljenik iz drugih krajeva Hrvatske ako su mu rekli da je “došljo”, kao što ni u Njemačkoj baš nije uvijek drag izraz “Gastarbeiter”. Sada je to već drugačije i u Dalmaciji i u Slavoniji, a i u inozemstvu. Međutim, takvih je problema bilo i u prvoj Crkvi.
Razlikovali su se nekako kršćani iz židovstva od kršćana iz poganstva. Židovi kršćani su bili ponosni na svoju židovsku tradiciju, na poznavanje Svetoga pisma, na to da su i Isus i apostoli bili Židovi, pa su tako “s visoka” gledali Grke i Rimljane koji bi se pokrstili, koji su tek od jučer čuli za Sveto pismo i za Isusa Krista. Tako su jednom između ove dvije skupine nastale razmirice zbog posluživanja kod stolova, pa su apostoli zbog toga morali zarediti, odnosno postaviti đakone, da tu naprave reda. U takvim okolnostima evanđelist Matej se prisjeća jedne Isusove prispodobe i pripovijeda je prvoj kršćanskoj zajednici kojoj je prijetilo nejedinstvo, ali propovijeda je i nama (Mt 20, 1-16a).
Prijatelju, ne činim ti krivo
Domaćin ujutro oko šest sati odlazi na trg i unajmljuje radnike da rade u njegovom vinogradu pogodivši se za denar, što je bila uobičajena nadnica. Zadovoljan on, zadovoljni radnici odlaze na posao. Međutim, radnika nije bilo dovoljno i domaćin odlazi kasnije, oko devet sati (to je ona treća ura) i nalazi nove radnike na trgu. Zašto nisu bili na trgu već u rano jutro? Možda su spavali, možda su nešto kod sebe radili, možda ih je jedan domaćin već potjerao sa svoje njive. Gospodar i njih šalje u vinograd. I tako izlazi čovjek o podne, oko tri sada poslije podne i, konačno, sat vremena prije sumraka, dakle, oko pet sati i svaki puta šalje radnike u svoj vinograd, s napomenom da će im platiti koliko bude pravo. Navečer upravitelj u ime domaćinovo dijeli plaću prvo onim posljednjima (o, blažena vremena kad su radnici svaki dan dobivali plaću!) i daje im – puni denar.
I tako svima po denar. I kad je došao do onih koji su radili od šest sati ujutro – i njima dade po denar! I sada nasta mrmljanje, kako to nije pošteno? Međutim, domaćin mirno objašnjava da nitko nije oštećen. Oni su se prvi pogodili za denar i dobili su ga, a stvarno nije njihova stvar što domaćin radi sa svojom novcem.
Zar je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?
Isus u svojoj prispodobi ide dalje. Domaćin sa žalošću veli onome prvome: “Zar je tvoje oko zlo, što sam ja dobar?” Evo to. Onaj prvi nije ništa izgubio. Dobio je koliko je očekivao i koliko se bio pogodio. Koju bi on korist imao od toga da onaj posljednji dobije samo četvrtinu denara? To evanđelist Matej govori prvoj kršćanskoj zajednici. Židovi kršćani nisu ništa izgubili time što su se pokrstili i pogani. Kršćanin Židov ima svu Božju ljubav, svu milost Kristovu i na njemu se u potpunosti ispunjavaju Božja obećanja. Eto, Bog u svojoj dobroti želi da baštinici istog otkupljenja i iste milosti budu i oni koji do nedavno ništa nisu znali ni o Svetom pismu ni o Isusu Kristu. I nama to Gospodin poručuje. Svaki od nas dobiva potrebitu Kristovu milost i Bog nam ni malo ne krati ni ljubavi ni naklonosti. Vodi nas, voli, poučava, hrani i krijepi riječju i sakramentima u svojoj Crkvi. Zar mi stvarno mislimo da će Bog nešto od nas uzeti ako istu takvu ljubav iskazuje nekome koji je do jučer bio nevjeran, bogohulitelj? Nije li Bog progonitelja Pavla učinio apostolom naroda? Nije li Bog od raskalašenog grešnika Augustina učinio jednog od najvećih naučitelja Crkve? Bog postupa kao što redovito postupaju roditelji koji vole svako svoje dijete jednako, a ako je neko dijete u posebnoj potrebi, bit će prema njemu osobito brižni, a da pri tome ništa od svoje brige i ljubavi ne oduzmu od druge djece.
Tko bi to mogao očekivati od normalnih roditelja da prave razliku među svojom djecom, makar su im djeca međusobno različita? Ako mi kao ljudi tako postupamo, kud i kamo li će više Bog biti strpljiv i milosrdan prema svakom čovjeku bez razlike!
Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji
Veli Isus na koncu: “Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.” Ne stavlja Bog nas na posljednje mjesto. To mi sami činimo. Kako? Jednostavno. Ako je Bog sama strpljivost, dobrota, praštanje, milosrđe, ljubav, što mislim gdje ću se smjestiti ja ako uporno budem zavidan, srdit, samodopadan i samodostatan? Bogu s desene strane?
Ni slučajno! Nadalje, zar ja stvarno mislim da sam ja onaj koji je oduvijek bio vjeran, dobar, marljiv, čist, Bogu odan? Zar mi se ne čini da ja sam po sebi ne bih ništa zaslužio? Istina je drugačija: sve je Božji dar, nezasluženi Božji dar. Prema tome, ako sam nešto postigao, ako sam i došao do nekog stupnja služenja Bogu i ljudima, Božji je to dar. Zato se radujem darovima koje Bog meni daje, kao i darovima koje Bog u obilju daruje i drugima. Tako ćemo naći mir dušama svojim. Jer, zavist, žučljivost, oholost čine čovjeka nesretnim, nemirnim, jadnim i bijednim.
Naprotiv, kada čovjek ima veselo Božje srce, kad se čovjek u jednostavnosti srca zna radovati Božjim darovima, kad se čovjek raduje i vlastitom i tuđem napretku, onda je miran, sretan, zadovoljan jer zna da je ljubljen od Boga i da ljubav koja se iz čovjekovog srca prelijeva oplemenjuje ponajprije ljubitelja, a onda i ljubljenoga. Zato, ne tražimo Božju pravdu. Žudimo radije za njegovom ljubavlju.
Veli psalmist: “Ako budeš na bezakonja gledao, Gospodine, Gospodine, tko će opstati. Ali u tebe je praštanje da bismo ti služili!” Za tim praštanjem i za tom Božjom ljubavlju čeznemo. Neka se Božja ljubav onda i preko nas širi do srca svakoga čovjeka.
dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjerai djela.com
MISNE NAKANE 20.09.2020. DO 27.09.2020.

Ženidbeni navještaj: DAVOR IVANČIĆ i IVANA NUJIĆ
HRVOJE MATOTEK i ŽELJKA PIRC
ANTONIO ŠEKELJA i SUNČICA MAGDIĆ
MARKO KALAMIR i MATEA ZELIĆ
Vjenčani 19.09.2020. DANIJEL KULIĆ i MIRELA IVANA KULIĆ r. BANOVAC
Krštena 19.09.2020. ADRIANA KULIĆ
20.09.2020. LUCIJA BARUN