Sedma je Vazmena nedjelja.

Sveci i imendani slijedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Beda Časni; u utorak je sveti Filip Neri, prezbiter; u srijedu sveti Augustin Kenterberijski, biskup; u petak sveti Pavao VI., papa.

Prošle smo nedjelje za župni Karitas prikupili 2937,25 kuna. Hvala vam!

Prva sveta pričest će u našoj župi biti u lipnju, u tri termina po slijedećem rasporedu: u subotu, 6. lipnja – A i B razred; u subotu, 20. lipnja – D i E razred te u subotu, 27. lipnja – C razred. Sveta će pričest slaviti za vrijeme svete mise u 10 sati.

• Sakrament svete Potvrde neće se slaviti prije rujna.
• Molio bih sve da ozbiljno shvate upute o slavljenju svetih misâ. U crkvi je dopušteno sjediti na označenim mjestima u klupama i postavljenim stolicama.
• Svibanjske pobožnosti. Svaki dan molimo krunicu u 18:30.
• Molio bih da, bez dozvole, na stoliću u predvorju crkve ne ostavljate nikakve brošure ili sličice svetaca.
• Ispovijed će biti svakim radnim danom, osim ponedjeljka, od 18:00 – 18:50 u Pastoralnom centru.
• Zahvaljujem svima koji su prošlog tjedna dali svoj prilog za župu!
• Uredovno vrijeme župnog ureda je od 10 – 12 sati.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 17,1-11a

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE UZ DANAŠNJE EVANĐELJE

Gdje je radost i veselje? Gdje je sreća? Eno, u novinama čitamo o različitim sretnicima: jedan je na lutriji dobio ovoliko milijuna, drugi onoliko. Drugi su sretnici osvojili putovanje oko svijeta za dvije osobe, a drugi su sretnici uspjeli nabaviti ulaznice za neku važnu utakmicu. I tako ispadne da se sreća sastoji u tome da čovjek nešto ima, dobije, osvoji… Sreća? Kada bi samo u tome bila sreća, onda bi 99% ljudi na svijetu bilo nesretno. A s druge strane, kada se rade različite ankete, preko 50% ljudi će reći da su zapravo sretni… U čemu je, onda, sreća i radost?

Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja…

Danas sveti Petar na neobičan način piše o radosti. Veli: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja… Znamo dobro kako je i koliko Isus trpio. U tijelu i duhu. U tijelu: strašne su muke bile bičevanje, krunjenje trnovom krunom, nošenje križa, razapinjanje, smrt na križu… Osim toga, strašne su bile i muke u duhu: izrugivali su mu se i nedobronamjerno izvrtali sve ono što je govorio. Glavari su ga prezreli, Rimljani osudili, puk okrenuo vjerom, a sljedbenici se razbježali. Isus je ostao sam. Nešto od tih strašnih muka događa se ljudima i danas. Toliko nesreća, toliko trpljenja u duhu i tijelu, toliko nepravdi, ratova, bolesti, progonstava, mržnje, zavisti… Svaka je muka i nevolja po sebi strašna i nemoguće je uspoređivati koja je nevolja veća. Nevolja je nevolja, nesreća je nesreća, a bol – bol. Pa kako onda Petar danas veli da se patnjama radujem? Je li to uopće moguće?

Moguće je. Pogledajmo primjere iz života. Čovjek u svemu traži svrhu. Evo. Netko ulaže veliki napor da se uspne na vrh neke planine. Podnosi velike neprilike i patnje. Pa ipak se raduje, jer gleda na cilj – vrh planine. Roditelj teško radi, odriče se puno toga da bi mogao priuštiti svome djetetu primjeren odgoj i školovanje. Pa ipak se raduje – jer gleda na cilj – sreću svoga djeteta.

Tako je onda i za kršćane razumljivo da neće gledati na nevolje i patnje, samo ako ih s Kristom podnose. Petar, naime veli, da se trebamo radovati ne zbog patnje same, nego da se radujemo kao zajedničari Kristovih patnja… Patnja nije sama sebi svrhom. Svrha je ono zbog čega i radi čega trpimo: a to je ono u što duboko vjerujemo, što nam je sveto, što nas ispunja mirom i smislom. Mi ne trpimo sami. Trpimo s Kristom. On s nama i mi s njime. Kao što je njegovo trpljenje bilo smisleno i spasonosno, tako je onda i naše. Zato se Božji ljudi nisu osvrtali na životne muke i nevolje, nego su vedro i radosno služili Bogu i bližnjima.

… da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati.

Naravno, Petar daje još jedno, puno važnije obrazloženje. Veli; Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Kristova je patnja bila ispunjena smislom, jer je on vršio volju Božju. Međutim, njegova patnja dobiva svoj puni smisao po njegovu uskrsnuću. U njemu se ostvaruje ona njegova usporedba: pšenično zrno biva bačeno u zemlju, u tamu i vlagu i naizgled počinje trunuti. Međutim iz te prividne truleži javlja se život u punini: niče nova biljka. Tako je Isus po svojoj muci i smrti dospio do uskrsnuća.

Uskrsnuo je u svome tijelu tako da više nikad ne okusi boli i smrti. Eto, upravo toj istoj svojoj slavi Krist želi pridružiti sve one koji u nj vjeruju, koji zajedno s njime trpe. Pa kao što student vidi svrhu napornog studiranja – diplomu o završenom studiju, kao što roditelj vidi svrhu svojih roditeljskih napora – dijete koje su podigli na noge, tako i mi vidimo konačnu svrhu trpljenja s Kristom: s njime trpimo, da bismo s njime mogli biti i proslavljeni.

Proslavi Sina svoga

Danas nam je u evanđelju naviještena Isusova molitva. Prije nego što će poći u smrt Isus moli ovim riječima: Oče, došao je čas: proslavi svoga Sina, da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. Isus, dakle, u svojoj smrti vidi proslavu. Bog ga proslavlja u njegovoj smrti i kasnijem uskrsnuću, a on proslavlja Boga Oca tako što mu dovodi ljude koje mu je on dao. Dakle, Isus se proslavlja u svojoj smrti i uskrsnuću, a mi se zajedno s njime proslavljamo i to po tome što zajedno s njime trpimo.

Evo temelja naše nade, naše radosti i našega klicanja već ovdje na zemlji. Ako je Bog s nama, tko će protiv nas? (Rim 8,31). Zato ne gledamo toliko na ono što nas sapinje, ne gledamo toliko na naše križeve, ne skupljamo kamenje koje na nas bacaju, kako bi to rekao sveti papa Ivan XXIII. Za nas je bitno da smo s Kristom i u Kristu. Sve ostalo je tek sjena, tek voda vrh pijeska, tek trava poljska, koja danas jest a sutra se u peć baca (Mt 6,30).

Neka nas ova Božja riječ i ove sveto misno slavlje u tome učvrsti, utješi i privede radostima vječnoga života.

dr.sc. Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

         Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 24.05.2020. DO  31.05.2020