Sv. Mala Terezija
„Velikog li sljepila moga! Gdje sam,
Gospodine moj, mislila naći lijeka osim u
Vama? Kakva li je ludost bježati od
svjetlosti da bi se uvijek spoticalo! (Ž 19,10).
Kakva god zla počinio onaj tko je
započeo s molitvom, neka je ne zapušta,
jer je to sredstvo kojim ponovno može
ozdraviti, a bez nje će to biti puno teže…
A onoga pak tko s molitvom još nije
započeo, za ljubav Gospodnju ja molim
da ne oskudijeva u takvom dobru“ (Ž 8,5).
Možemo se zapitati što mi danas možemo naučiti od jedne svetice iz 19. stoljeća? Što nam može reći žena koja se dopisivala s kraljem, plemićima, biskupima, među čijim učenicima primjećujemo ugledne teologe i redovnike, kao i njezine susestre iz samostana i rođenog brata? Što može reći danas mladima učiteljica molitve? Nakon što je bolje upoznamo vidjet ćemo da je vrijeme nije pregazilo. Naprotiv, da je njezina poruka vrlo suvremena i aktualna i za današnjeg čovjeka. Razumije nas jer je na svojoj „koži“ doživjela muku i ljepotu molitve i duhovnog puta, uspone i padove, slatkoće i suhoće.
Bliska nam je u traženju osobne vjere i iskustva Boga; u našim unutarnjim borbama između Boga i svijeta, molitve i života, polovičnosti i radikalnosti. U molitvi je pronašla i pokazuje nam pravi put predanja, ljubavi i slobode. Na početku nas ohrabruje da je najvažnije ispravno početi – odlučnom odlučnošću doći do izvora Žive vode, pa makar se to sastojalo u tome da krećemo uvijek iznova, ali i tako idemo naprijed.
Jedno prijateljstvo
Terezijini spisi o molitvi su uzbudljiva priča o prijateljstvu između Boga i Terezije odnosno Boga i čovjeka. Kada bismo sv. Tereziji postavili pitanje koje je Isus postavio svojim učenicima: „Što vi kažete, tko sam ja?“ (Mk 8,29), ona bi vjerojatno odgovorila: „Ti si Prijatelj od kojega dolazi svako dobro!“ (Ž 22,7). To potvrđuje i njezina definicija mislene molitve:
„Molitva nije ništa drugo doli razgovarati prijateljski
često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi“
(Ž 8,5).
Hodočašće u nutrinu
Sve počinje otkrivanjem zamka u nama i
Onoga koji u njemu prebiva. Molitva su vrata na koja
se ulazi u zamak duše i put do središnje, najljepše
odaje u kojoj prebiva Bog. Terezija nam preporuča
jednu jednostavnu, a duboku i djelotvornu metodu
sabranosti uz koju je i sama naučila „moliti sa
zadovoljstvom“. Ima „dvokrilna vrata“ – ulaženje u
sebe i predstavljanje Krista unutar samoga sebe:
Povući se u samoću, sabrati se, ući u vlastitu nutrinu i upoznati je:
→ „ispitivati savjest, izmoliti Ispovijedam se i prekrižiti se, zna se već da vam to mora biti prvo…“
→ „samospoznaja je kao kruh koji jedemo uz svako jelo…dobro je da pogledate s kime razgovarate i tko ste vi“ – svijest vlastitog sinovstva; započeti molitvu zahvalom i kajanjem
Biti u prisutnosti Krista koji je u nama, otvoriti se susretu, prijateljski razgovarati:
→ u sebi otkriti prisutnost Onoga koji me voli, Isusa u središtu duše. „Nemojte misliti da ste prazni u nutrini. Bog je u našoj duši koja je poput zamka od dijamanata.“ Usredotočiti se na Božju prisutnost živom vjerom, moji prijatelji
Sv. Terezija od Isusa:
→ „nastojala sam si Krista predstavljati u sebi…Predočite sebi da je Gospodin uz vas i gledajte s kakvom vas ljubavlju i poniznošću podučava…nemojte biti bez tako dobroga prijatelja.“
→ cilj molitve nije izgovoriti neki molitveni obrazac, nije doći do nekog stanja, nego do intimnog susreta i odnosa sa Osobom Isusa Krista – kroz odgoj za prisutnost, gledanje, govor i osluškivanje.
→ egzistencijalni susret s Isusom Kristom kroz njegovo čovještvo, otajstva njegova života. Promatrajući Isusa iz evanđelja, Terezija promatra i osmišljava svoju životnu situaciju. Onaj povijesni Isus, postaje njezin živi i prisutni Isus s kojim razgovara kao s prijateljem. To je susret – razgovor koji se ostvaruje u vjeri.
→ „molitva se ne sastoji u tome da se puno razmišlja, već da se puno ljubi i prema tome činite ono što vas pobuđuje da ljubite”; pomoć u molitvi: knjiga, slika Gospodinova, priroda.
→ moliti odlučno i svoju volju uskladiti s Kristovom: „Ostanite uz ovog dobrog Učitelja odlučne da naučite ono što vas uči…molitva se ne sastoji u najvećem užitku, već u najvećoj odlučnosti da se želi u svemu ugađati Bogu”
→ molitva nije samo čin pobožnosti nego stil života u prijateljevanju s Isusom. Motreći postati sličan.