Prvopričesnici koji još nisu vratili haljinice neka vrate u župni ured. Fotografije prve pričesti su na župnoj web stranici mka.hr i video će biti na Youtubeu. Oni koji žele izraditi fotografije ili video u HD rezoluciji neka se ih naruče i kupe u Foto Labu, ul. Pavla Lončara 10, Zaprešić.

Krizmanici imaju katehezu redovito u 17:30. Danas i slijedeća dva puta tema će biti „Dar spolnosti“ i „Teologija tijela“

• Danas je Četvrta uskrsna nedjelja – u Crkvi je poznata i kao nedjelja Dobrog Pastira. Kao takva ona je tradicionalno posvećena molitvi i razmišljanju o duhovnim zvanjima. Molimo Gospodara žetve da pošalje ranike u žetvu svoju.
• Vinko s 53 hodočasnika ujutro ide u Lourdes. Polazak u Lourdes je u ponedjeljak 23.4. u 5 sati ujutro, povratak u subotu kasno navečer. Posjetit ćemo Nicu, Cannes, Arles, Carcasonne, Lourdes, Avignon, Grenoble, Lago di Garda.
• Kursiljo tečaj za parove i zaručnike, koji će se održati 4.-6.svibnja u župi BDM Kraljice apostola u Zaprešiću. Na tečaju vas očekuju svjedočanstva mladih bračnih parova koji će vam iz vlastitog iskustva govoriti o svom bračnom i obiteljskom životu, te o izazovima s kojima se svakodnevno susreću. Tečaj traje tri dana i započinje u petak, 4.svibnja u 19h i traje do 21h, u subotu od 9-18h, a u nedjelju od 9-15h. Prijaviti na www.kursiljo.com Napomena: nakon tečaja možete dobiti potvrdu o odslušanom zaručničkom tečaju.
• Ljetovanje za djecu i mlade iz župe u Splitu. Aktivni ministranti, zboraši, animatori imaju povlaštenu cijenu od 300kn koja pokriva put, smještaj, hranu, piće idr. Ostali plaćaju 600kn. Djeca iz obitelji slabijeg imovinskog stanja, koja inače ne bi imala priliku ići na more mogu ići sasvim besplatno (troškove pokriva župa i župni Caritas). Ide se kao i prošlih 5 godina u župu sv. Josipa na Mertojak, kupamo se na Žnjanskoj plaži. Djeca spavaju u učionicama na madracima. Sudjeluju u pripremi obroka i održavanju čistoće. U program je uključeno osim igre, kupanja i zabave također i duhovna, odgojna i kulturna komponenta.
  • Ministrante vodi p. Vinko i suradnici. 18.-25.6.2018
  • Dječji zbor vode P. Goran, s.Hela i suradnici 25.6.-2.7.2018.
  • Krizmanike i mlade vodi p. Vinko i Animatori 2.-9.7.2018
• ŽENIDBENI NAVJEŠTAJ:
  • DANIJEL MARTINKO i LIDIJA DAČNIK
  • LUKA VIDOVIĆ i MARIJA MILETIĆ
  • DUJE KOŠTIĆ i KRISTINA IVANJKO
  • HRVOJE ŠOŠTARIĆ i LANA RIBARIĆ
• VJENČANI 21.04.2018. VEDRAN RAVLIĆ i  MIRJANA PONJAN PAVOR

                                                  MATIJA ŠAVORA  i  STELA WELZ

                                                    DARKO STANIĆ i  IVA ILIJA

Istanbulska, ili veliki inkvizitor u Saboru

Jedna od najvećih laži jest da ljudi žele biti slobodni. “Za većinu”, pisao je Le Bon, “sloboda je sposobnost odabira vlastitog ropstva.” Još u 16. stoljeću Etiene de la Boetie napisao je genijalno djelce pod naslovom “Rasprava o dragovoljnom ropstvu”. Pogrešno je reći, smatra Boetie, kako je ropstvo posljedica prisile nad pojedincem ili narodom od strane tiranina. Sasvim suprotno, većina ropstva je dragovoljna, svjesno pokoravanje Prvom, kako bi se participiralo na mrvicama koje padaju s njegova prijestolja. U tom smislu ljudi su oni koji stvaraju vlastite tirane i vladare, a ne obrnuto. Ugušiti vlastitu savjest znači stvarati tiraniju, tiranina, pri čemu je tiranin stvoren “odozdol”, slobodno izabranim ropstvom, a ne tek nametanjem odozgor.

Hitler možda nije čitao Boetiea, ali je intuitivno već 1933. godine govorio kako su slobodi (savjesti) dorasli samo rijetki: “Ja oslobađam ljude od obaveze koju im nameće njihov duh koji je postao svrha samom sebi; od mučenja koje ljudima nameće iluzija koja se krije pod imenima savjest i moral i od zahtjeva koje nameću sloboda i samostalnost, a kojima su uvijek samo malobrojni dorasli.” Hitler nije za slobodu savjesti, već za slobodu OD savjesti, pa je tako lako hipnotizirao njemački narod koji se, među inim, dragovoljno porobio. Tako Göring kaže: “Ich habe kein Gewissen! Mein Gewissen heißt Adolf Hitler!” (“Ja nemam savjesti! Moja savjest se zove Adolf Hitler!”)

Stierov govor

Na tom tragu “dragovoljno ropstvo” nije samo svojstvo starih režima, ili proizvođač i podupiratelj zločinačkih, totalitarnih, jer, budući da čovjek jednako ima prirodnu sklonost ne samo ka slobodi, već i ropstvu, dragovoljno ropstvo je povijesna konstanta, pa i danas, u demokratskim društvima, u političkim strankama.

Ovdje me stoga ne zanima ratifikacija tzv. Istanbulske konvencije, već sociopsihološki fenomen bez kojeg ona ne bi mogla biti ratificirana, a to je dragovoljno ropstvo. Da se ogradim, ne mislim ni aludirati, kamoli reći da je Plenković Hitler, kao što se ne smatram boljim čovjekom od bilo kojeg HDZ-ovca koji je digao ruku za nju, unatoč tome što im u statutu stranke piše da HDZ, među inim, svoje djelovanje temelji na vrijednostima “kršćanske civilizacije”, niti ih osuđujem. Svatko je odgovoran za teret vlastite (ne)slobode i sam sebi sudi i presuđuje. Tek želim reći da sam osjećao sućut, neko čudno sažaljenje prema HDZ-ovcima u Vladi i Saboru za koje znam da su digli ruku “za” na mehanizmu koji je Boetie opisao kao “dragovoljno ropstvo”. A intimno misle suprotno. Jadno. Kao što me zabrinulo kada sam vidio kakve se pogrdne ekstremističke, tvrdolinijaške etikete lijepe Davoru Ivi Stieru koji je u snažnom, argumentiranom govoru u Saboru branio slobodu savjesti, slobodu koja je temelj pluralnog društva i demokratskog poretka protiv tiranije. Stierov je govor, kao i potonja rasprava, nešto najkvalitetnije u političkom i intelektualnom smislu dogodilo u Saboru uopće. Ne želim od Stiera praviti “junaka našeg doba”, niti od njegovih kolega koji su glasovali suprotno “sotone” ili niža bića, već samo konstatirati da smo se izborili za državu, ali još nismo za demokraciju, za slobodu. Što nije krivnja tek autokratskog načina vladanja i odlučivanja šefova stranaka, već svih onih koji im svojim dragovoljnim ropstvom to omogućuju, pristajući na takvu autokraciju iz straha da ih se neće staviti na listu, da će ih se marginalizirati.

“Prijekor” Isusu

Proces koji je u Hrvatskoj započeo ratifikacijom Istanbulske stavlja nas na prekretnicu, kao društvo i državu, jer bez slobodnih pojedinaca s vlastitom formiranom savješću ne možemo od politike i budućnosti RH očekivati ništa dobroga.

To ne može promijeniti tek novi izborni zakon koji bi oduzeo moć šefovima stranaka da listama ucjenjuju ljude, da stvaraju državu i društvo dragovoljnog ropstva. Zakon ne mijenja narav ljudi. Mi smo pred dilemom koju je Dostojevski opisao u “Velikom inkvizitoru”, gdje ljudi ne žele slobodu, ne žele vlastitu savjest, već ih žrtvuju za koru kruha. Evo snažnog “prijekora” koji Isusu upućuje Veliki inkvizitor po Dostojevskom: “Ti hoćeš ići u svijet golih ruku, s nekakvim obećanjem slobode, koje ljudi, u svojoj propasti i u svojoj urođenoj razuzdanosti, ne mogu shvatiti, i kojega se oni boje i plaše – jer ništa i nikada nije bilo za čovjeka i za ljudsko društvo nepodnošljivije od slobode! A vidiš li ovo kamenje, u ovoj goloj i vreloj pustinji? Pretvori ga u kruhove i za tobom će potrčati čovječanstvo kao stado, zahvalno i poslušno, premda vječito u strahu da ćeš povući ruku svoju od njih i da će im nestati tvojih kruhova. Ali ti ne htjede lišiti čovjeka slobode i odbio si prijedlog, jer kakva bi to bila sloboda – zaključio si ti – kad bi poslušnost bila kupljena hljebom?

Pustimo sada Istanbulsku, nažalost, u Saboru, u našoj državi, zbog gomile koja se odriče vlastite slobode, već dugo vlada Veliki ikvizitor. No, nije u njemu problem, već u onima koji ga stvaraju.

Ivica Šola – Slobodna Dalmacija

“Sada plaćamo za pogreške koje nisu bile procijenjene na početku puta. Na putu od Renesanse do naših dana obogatili smo naše iskustvo, no izgubili smo koncept Najuzvišenijeg i Savršenog Bića koje je obuzdavalo naše strasti i našu neodgovornost…

…Jedna je katastrofa vrlo prisutna među nama. Govorim o nesreći autonomne, nevjerničke i humanističke savjesti. Postavila je čovjeka kao mjerilo svega, nesavršenoga čovjeka, koji nikada nije slobodan od oholosti, sebičnosti, zavisti, ispraznosti…”

Solženjicin na Harvardu 1978.

“Nijemci i ustaše uništili su dušu i tijelo našeg naroda. Njihov su krvav posao olakšali oni iz naše sredine koji imaju podmuklo srce. Među tim podmuklima, na našu se sramotu, nalaze katolički svećenici na izoliranim mjestima, koji su kao pojedinci koristili svoje svete halje za izdajničke političke svrhe. Oni nisu više bili ljudi od Boga koji djeluju po ovlasti Crkve.”

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac, 1942. god.

Savao se osvrnuo oko sebe i začuo glas koji mu je govorio: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” “Tko si ti, Gospodine?” upita ga Savao. A glas mu odgovori: “Ja sam Isus koga ti progoniš.” A sada, dragi moji prijatelji u Kristu, razmotrite pažljivo ove riječi. Isus nije rekao: “Progoniš moje učenike.” Nije rekao: “Progoniš moje sljedbenike.” Isus nije rekao: “Progoniš moje prijatelje.” Nije rekao ni: “Progoniš moju Crkvu.” Ne. Rekao je: “Zašto me progoniš?”… Isus i njegova Crkva su jedno. Isus stavlja znak jednakosti između sebe i svoje Crkve. Isus i njegova Crkva slični su pogodbi sastavljenoj od više različitih segmenata… Bojim se da živimo u vremenu kada ljudi vjeruju da mogu imati Krista bez Crkve. Ljudi žele kralja bez kraljevstva. Žele pastira bez stada. Žele duhovnu obitelj, dakako, u kojoj će Bog biti njihov Otac, Isus njihov brat, a oni njegovo jedino dijete. Žele vjerovati, ali ne i pripadati. Žele generala bez vojske. Žele duhovnost bez religije. Žele vjeru bez vjernika. Žele Krista bez njegove Crkve.

– Timothy Dolan

MISNE NAKANE OD  22.04.2018. DO 29.04.2018.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja.