MZ Treće srce i „Inicijativa 40 dana za život“ organiziraju danas, 26.3. u 15h Križni put u Parku Lužnica. Nakon križnog puta će misu u Župnog crkvi Kraljice apostola predvoditi vlč. Dragutin Goričanec. Parovi i obitelji koje žele čitati postaje križnog puta neka se jave Mirku 0989400678

Danas nakon misa u dvije minute će volonteri „Inicijative 40 dana za život“ predstavit svoj rad.

• Najava: Admiral Davor Domazet Lošo predstavit će svoju novu knjigu “Hrvatska geopolitička strategija u 21. stoljeću” ili “Hrvatsko njihalo” – Polazišta za hrvatsku strategiju nacionalne sigurnosti u srijedu 29. ožujka 2017. s početkom u 20 sati u dvorani župe Kraljice apostola u Zaprešiću.
• Sastanak ŽPV je u petak 31.3. u 20:00 h: teme sastanka: proslava Velikog tjedna i Uskrsa
• Sastanak za roditelje prvopričesnika će biti u slijedeću nedjelju nakon mise u 11:30. Neka dođu oba roditelja i prvopričesnik na misu i sastanak.
• U subotu i nedjelju 1. i 2. travnja 2017. održat će se Planinarski križni put u blizini Velike Gorice. Informacije i prijave u župnom uredu ili kod animatora mladih.
• PRIKUPLJANJE POTPISA ZA NEROĐENE – Uz dopuštenje hrvatskih biskupa, inicijativa Prolife.hr pokrenula je peticiju pod nazivom „Imam pravo živjeti“ kojom se od nedjelje 19.3. sve do Uskrsa sakupljaju potpisi da se donese pravedan zakon za nerođene i pruži pomoć trudnicama koje žele roditi svoje dijete, a koji će biti predani nadležnim državnim vlastima i zakonodavcima. Potičemo punoljetne osobe da potpišu peticiju na izlazu iz crkve. Zahvaljujemo vam u ime organizatora i nerođenih.
• Kursiljo za mlade 7.-9.4.2017. u župi MKA Zaprešić - “ZATAJI SEBE UZMI KRIŽ SVOJ I SLIJEDI ME” Tečaj organizira tim za mlade, a p. Viktor Grbeša biti će s nama za duhovne nagovore, razgovore i sv. ispovijed! Tečaj će početi u petak, 7, travnja sa upoznavanjem, a završit će u nedjelju 9. travnja sa Sv. Misom! Prijaviti se više ne može, sva su mjesta popunjena.
• Slijedeće nedjelje, 2.4. je Svjetski dan svjesnosti o autizmu, koji će udruga „Rubikon“ za djecu s Autizmom obilježiti šesti put zaredom. Papa Franjo nazva autizam „križem“, koji nas povezuje sa Bogom i ističe: „Moramo se svi zauzeti kako bismo promicali prihvat, susret i solidarnost, i to u konkretnoj potpori i obnovljenom promicanju nade, pridonoseći na taj način da se prekine osamljenost, te u brojnim slučajevima i stigma koja tišti osobe pogođene poremećajima autističnoga spektra, a često i njihove obitelji. Udruga „Rubikon“ djeluje u našoj župi. Pastoralnom centru udruga ima senzoričku sobu u kojoj se provodi terapija. Nakon mise u 11:30 članovi udruge pred crkvom će predstavit svoj rad, informirati sve zainteresirane i puštati plave balone.
• Vjeronauk (kateheze) za srednjoškolce su utorkom u 20:30h.
• U subotu, 1. travnja, prva je subota u mjesecu i prilika za sv. Ispovijed koja započinje u 18.30 sati, nakon koje slijedi krunica i sv. Misa. Svi ste pozvani, a na osobit način svi koji vrše pobožnost prvih subota na čast Bezgrešnog Srca Marijina. Odazovimo se
• Ženidbeni navještaj: TOMISLAV LEDINSKI i ŽELJKA BABIĆ

“Ja slijedim svoga Kralja” – Duhovna obnova za mlade

Dvjestotinjak mladih subotnju večer 18. ožujka 2017. godine provodi u pobožnosti Duhovne obnove za mlade u Župi BDM Kraljice apostola. Duhovnu obnovu pod motom “Ja slijedim svoga Kralja” predvodi don Jorge Ramos, Portugalac, vikar Opusa Dei u Hrvatskoj.

Započinje pokorničkim bogoslužjem u 20 h. S velikom su pažnjom mladi pratili zanimljivo izlaganje don Jorga Ramosa, koje je obilovalo porukama. Naglasio je da su prisutni mladi apostoli crkve, a njihovo poslanje je da svojim primjerom utječu i na druge mlade, jer njihova mjesta u crkvi čekaju prazna. Naglasio je također, da kao sljedbenici Krista trebamo biti ustrajni u ispovijedanju, jer je to jedini način oslobađanja od grijeha i rasta u vjeri. Ispovijed je jedini lijek za izlječenje duše, da budemo, kao što reče don Ramos rječnikom mladih, super. Krist kroz ispovijed i molitvu komunicira sa svakim od nas ponaosob. Svaka Ispovijed je malo obraćenje.

Isus računa na nas i on nam je oslonac u svim poteškoćama, stoga nemojmo se bojati, jer On je uz nas. Njegovo srce prihvaća svakoga od nas. Molimo Krista: “učini srce moje po srcu svome”, kako bi i naša srca poput Kristova, bila otvorena za bližnje i potrebite. Jer ljubeći bližnje ljubimo Krista.

Slijedilo je klanjanje, koje je predvodio trajni đakon Ilija Nikolić, te misa mladih. Zbor mladih ispunjao je crkvu svojim lijepim pjevanjem i sviranjem. Nekoliko svećenika, gostiju naše župe, cijelu je večer ispovijedalo, a don Ramos ispovijedao je za vrijeme klanjanja. Mladi su strpljivo čekali u podužim redovima.

Svetu Misu predvodio je don Jorge Ramos. Uz evanđelje o Samarijanki i Isusu, propovijedao je kako je bitno da prepoznamo Spasitelja, kao što ga je Samarijanka prepoznala i povjerovala mu. Da nam Isus treba biti na prvom mjestu, te da budemo ustrajni u vjeri. Molimo Isusa da umnoži našu vjeru, da sačuvamo čistoću djece Svete Crkve, a naša veličina je u skromnosti i poniznosti, jer kako reće citirajući papu Ivana Pavla II: “Najveći smo kada kleknemo na ispovjedi”.

Nemoj me prodati, majko!

Rasprava oko abortusa koja dijeli duhove u Hrvatskoj ni u čemu se bitnome ne razlikuje od istih bilo gdje drugdje u svijetu. I dok se eugenički motivi još i mogu shvatiti razumno, kao i dijete koje je nastalo kao posljedica silovanja, sve druge motivacije i argumentacije smjesa su gluposti, neodgovornosti, obijesti i napada na zdravi razum. Tako je i sudac Šeparović povezao praksu abortusa u kontekstu “ženinog prava na privatnost”, kao da je raspolaganje tuđim (!) životom stvar privatnosti druge osobe koja ga želi odstraniti. I to “privatno” u javnoj ustanovi. Druga bedastoća jest “pravo na izbor” žene, kao da su tuđi život i smrt objekt “izbora” bilo koga drugoga. Treći biser jest da “žena sa svojim tijelom ima pravo raditi što hoće”. No začeto dijete nije ženino tijelo, već zasebni život unutar ženskog tijela. Zbog ovog argumenta žestoki protivnik abortusa bio je i liberal Norberto Bobbio i mnoštvo drugih nekatolika, ateista i ljudi koji upotrebljavaju zdrav razum.

Široka rasprava

Nastranu prijepori o abortusu, mnogo bi bilo bolje otvoriti široku raspravu, alarmantnu, o statusu djeteta u našoj kulturi. Naime, ovih dana Italiju je šokirao jedan fenomen kakvih je na svijetu, posebno zapadnom, hrpetina. Dva muškarca odlučila da žele imati dijete. Kupili kartu, otišli u Kanadu, našli surogat majku (kakav strašan i ponižavajući termin “surogat-majka”, ili si majka ili nisi). Ženi uredno platili, iznajmili uterus kao što se iznajmljulje garaža ili stan, kao i ovule, a jedan od njih dvojice dao je spermu. Onda su “to” položili u majku kao u rernu i ostavili je devet mjeseci. Došavši nakon poroda, uzeli joj dvije blizanke koje su uredno platili, no još nisu bili zadovoljni. Tražili su sudskim putem da se i jednom i drugom partneru prizna status oca, bez obzira na to što drugi to (biološki) nije. Sud u Trentu ovih je dana donio presudu kako su i jedan i drugi u punom smislu očevi djevojčica. Eto, dva tate, ni jedna mama. U obrazloženju presude među inim stoji da je otac/majka “onaj koji se brine za dijete”. Iz toga proizlazi da svako dijete prema toj definiciji može imati i tri, četiri oca ako se brinu i podižu dijete, ili dvije majke ili dva oca ako je “bračna” zajednica poligamijska/poliandrijska.

Iz ovog slučaja, a takvih je hrpetina, proizlazi nekoliko strašnih spoznaja o statusu djeteta, najslabijih, u našoj kulturi. Prvo, dijete je postalo stvar, njega možete naručiti, kupiti kao da kupujete motornu pilu, pajser ili bilo koji komad namještaja. Dovoljno je da neki perverzni par izrazi želju da ga ima (!), da ta želja postane njihovo pravo. Dijete ovdje ne nastaje iz ljubavi, već iz egoističnog kaprica, ono je tehnički proizvod.

Predmet, objekt…

Šokantno je također da zakon dopušta “surogat-majčinstvo” i odvajanje djece od majke, a da to isto dijete nitko ništa nije pitao. Za razliku od abortusa, šokantna je ovdje i šutnja feministica koje su odreda za abortus. Naime, ovdje je riječ o prestrašnoj stvari, o kupnji ženskog tijela, svođenja žene na puko sredstvo ispunjenja nečije bolesne želje. Prodavanje ženskog tijela u našoj kulturi postoji oduvijek, od žena koje ga prodaju u sklopu prostitucije, do žena koje kroz povijest i danas za novac doje tuđu djecu, što je u određenom smislu čak i plemenito. Kod “surogat-majki” uglavnom je riječ o siromašnim ženama koje poslije uglavnom proživljavaju teške trenutke, a nisu rijetki ni slučajevi suicida. I to sve pod nosom zakonodavca.

Općenito gledajući Zapad i demografsko stanje, dijete je u ovoj kulturi ili opasnost za samoostvarenje (karijera, komocija) ili narcisističko sredstvo samoostvarenja. Dakle, predmet, objekt, sredstvo, a ne svrha. Čak ni zakonodavci ne polaze od dobra (nerođenog) djeteta kao djeteta, već ga opet, kao puki objekt, tretiraju u kontekstu “ljudskih prava”, prava žene na izbor, prava homoseksualnog para da ima (!), posjeduje (!) dijete kao što posjeduje kuću ili automobil pa si ga naruči i kupi. Dok na Zapadu vlada ovakav bolesni i za djecu zlikovački mentalitet, rasprava treba li abortus bili legalan ili zabranjen je apsurdna, čak bih rekao besmislena. Kultura koja dijete promatra kao stvar ili sredstvo, a ne dobrobit djeteta i novog života u sebi, dekadentna je, narcisistička kultura, kako je to dijagnosticirao Cristhopher Lasch u istoimenoj knjizi.

Došla mi ovih dana pod ruku knjiga Barbare Alberti pod naslovom “Nemoj me prodati, majko”. Natjerala mi suze na oči. Ali što nad tim kada je zapadna kultura odavno prodala djecu tuđim kapricima, narcisoidnim željama, a te kaprice i želje, svu tu neodgovornost ozakonila. Djeco, oprostite!

Ivica Šola – Glas Slavonije

MISNE NAKANE OD 26.03.2017. DO 02.04.2017.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.

Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.«