Večeras misu u 19h predvodi vlč. Dragutin Goričanec, svećenik koji je u javnosti poznat po radu s bolesnima, marginaliziranima i prostitutkama, te je nadbiskupijski povjerenik za osobe s posebnim potrebama.

U srijedu (1.3.) je Pepelnica. Misa s obredom pepeljenja je u 19h. Maslinove grančice od prošle godine možete ostaviti u predvorju crkve, pa ćemo ih spaliti i napraviti pepeo za pepeljenje. Taj dan je zapovjedani post i nemrs (jednom na dan najesti se i ne jesti meso).

• Kateheze za mlade i odrasle – Za kršćansku formaciju odraslih, osim sudjelovanja u aktivnostima pojedinih zajednica, u ovoj pastoralnoj godini nudimo Kateheze za mlade i odrasle u organizaciji Neokatekumenske zajednice u trajanju od 7 tjedana. Početak kateheza je u nedjelju 12. veljače 2017. u 20:00. Kateheze se održavaju dva puta tjedno: nedjeljom i srijedom u 20:00.
• U PETAK, 10. ožujka (od 16 do 21h) naša župa zajedno sa župom sv. Petra hodočasti na grob bl. Alojzija Stepinca u zagrebačku katedralu. Cijena prijevoza je 20 kuna, a prijaviti se možete u župni ured svaki radni dan u uredovno vrijeme župnog ureda.
• Kateheze i probe zborova se nastavljaju redovito:
  • Mješoviti zbor četvrtkom u 20h
  • Zbor Mladih četvrtkom u 21h
  • Dječji zbor subotom u 9h
  • Zbor i kateheza predškolaca subotom u 10h
• Prilika za sakrament ispovijedi je utorkom, petkom i nedjeljom prije i/ili za vrijeme svetih misa
• Ništa se ne mijenja u dugogodišnjoj tradiciji da mala dječica nakon mise dobiju lizalicu. No zbog toga sto se zadnjih tjedana i mjeseci sve više klipana 6, 7 i 8 razreda guraju s dječicom kod podijele lizalica, valja napomenuti da oni koji su već primili prvi pričest i samim time na misi dobili najveće blago koje postoji na svijetu, nema potrebe da još dolaze i po lizalicu. Djeca koja nisu primila prvu pričest, kao utješnu nagradu dobit će lizalicu nakon mise.
• Djeca koja idu na blagoslov (još nisu primili Prvu Pričest) kada prilaze svećeniku neka pobožno sklope ruke i stave ih preko usta kako bi svećenik znao da su došli po blagoslov.
• Posjetite župnu web stranicu mka.hr, facebok page, i youtube kanal.
• Ženidbeni navještaj: ŠIME LILIĆ i DANIJELA BAŠIĆ
• Vjenčani 18.02.2017.: IVAN LOZAR i BARBARA VIDA LOZAR r. Mihalinec
• Kršteni 18.02.2017.: KATJA LOZAR

                                         PETAR MILHARČIĆ

                             LUCIJA PINTAČ

MVKO – hodočašće u Karlovac

MVKO – Molitveni vijenac kraljice obitelji nastao je 2000. godine iz potrebe povezivanja obitelji radi molitveno-duhovnog zajedništva i produbljivanja molitvenog života obitelji. Ciljevi: podržavati ljudsko i kršćansko dostojanstvo, povezivati i podupiruati obitelji, redovničke zajednice i svećenici, izgrađivati zdrave obitelji koje će rado prihvaćati smjernice za život i moralni odgoj mladeži…

hodočašće u nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovac u subotu 11.3.2016. Polazak oko 8h. Cijena prijevoza 60kn. Detalji na oglasnoj ploći, prijave u župnom uredu ili kod Lucije 0912223254.

Izvanredni djelitelji pričesti

Na zamolbu župnika, p. Vinka Sudara Nadbiskupski duhovni stol je 2015 na tri godine dao dopuštenje petroma župljana i jednoj časnoj sestri da smiju u župnoj crkvi pomagati dijeliti pričest za vrijeme misnih slavlja:

1. Hela Jurnečka
2. Mirko Barun
3. Marijan Sladoljev
4. Zoran Šimunić
5. Dubravka Dorotić
6. Miroslav Kikić

Opća uredba Rimskoga misala navodi: „Ako nedostaje uspostavljeni akolit, za služenje se pri oltaru i kao pomoć svećeniku i đakonu mogu odrediti poslužitelji laici koji nose križ, svijeće, kadionicu, kruh, vino, vodu, a oni mogu biti također opunomoćeni za dijeljenje svete pričesti kao izvanredni djelitelji.“ (br. 100). „U dijeljenju pričesti svećeniku mogu pomagati i drugi nazočni prezbiteri. Ako njih nema, a broj pričesnika bude velik, svećenik može u pomoć pozvati izvanredne služitelje svete pričesti, tj. uspostavljenoga akolita, ili pak druge vjernike koji imaju poslanje za službu izvanrednog djelitelja pričesti. U slučaju potrebe, svećenik tu službu može jednokratno povjeriti i drugim prikladnim vjernicima. Ti služitelji ne pristupaju oltaru dok se svećenik ne pričesti, a posuđe s presvetom euharistijom primaju uvijek iz ruke svećenika slavitelja.“ (br. 162).

Od II. stoljeća Crkva poznaje vjernike laike koji su imali zadaću čuvanja i dijeljenja svete pričesti kao popudbine za one vjernike koji su bili na umoru, odnosno smrtnoj opasnosti. Ta je potreba rođena iz okolnosti u kojima je Crkva djelovala. Radilo se o malim zajednicama kršćana raspršenima na velikim površinama, često žrtvama progonstava. Povijest postkoncilske Crkve ponovno otkriva pojam služenja i daje Crkvi novu snagu za izgradnju Božjega naroda. Kako je Tridentski koncil u središte stavio lik svećenika, tako je II. Vatikanski sabor stavio naglasak na pastoralnu suodgovornost laikata u zajednici sa svojim pastirima i službenicima.

Izvanredni djelitelj pričesti ima ovlasti: nositi svetu pričest u domove starijih i bolesnih vjernika koji ne mogu doći u crkvu, dijeliti pričest tijekom euharistijskog slavlja kada je broj vjernika takav da bi se dijeljenje pričesti pretjerano odužilo, te time otežalo cjelovitost euharistijskoga slavlja, i kada za to ne postoje prisutni svećenici ili đakoni. Također kada u nekoj zajednici nema svećenika ili đakona, tada izvanredni djelitelj pričesti može biti ovlašten da predvodi nedjeljno slavlje službe ili liturgije riječi, te ujedno pričesti vjernike. Može dijeliti pričest izvan euharistijskoga slavlja u crkvi ili oratoriju gdje se nalazi Presveto. Dopušteno mu je izlagati Presveto na javno štovanje vjernika u pokaznici ili stavljajući ciborij na oltar, te nakon klanjanja vratiti ga u svetohranište.

Dobro da je Dačić Stepinca nazvao ratnim zločincem

U Katoličkoj Crkvi postupci kanonizacije su dugi i minuciozni. Kod svakog kandidata za čast oltara prevrnu se do detalja tisuće dokumenata i svjedočanstava. Kod Stepinca, zbog njegove međunarodne nosivosti, taj je postupak bio još i rigorozniji, što je kulminiralo osnutkom mješovite komisije na zahtjeve i pritiske Srpske pravoslavne Crkve koja je podosta četnika i filonacista proglasila svecima, poput vladike Nikolaja Velimirovića, koji je Hitlera uspoređivao sa svetim Savom. To sve govori o njihovu hrišćanskom, pardon, svetosavskom obrazu. No njima se ne treba baviti, oni se u ovom slučaju uopće ne ponašaju kao crkva, nego kao produžena ruka velikosrpske politike i njezinih mitova, što im nije prvi put, sjetimo se samo uloge brojnih episkopa u vrijeme velikosrpske agresije. Umjesto da čiste u svom muljavom dvorištu razne Velimiroviće, oni se dokačili unutarnje stvari druge crkve i antipoda svega što predstavljaju njihovi Velimirovići, blaženoga Stepinca.

Proces beatifikacije 

Proces beatifikacije – kanonizacije Alojzija Stepinca započeo je 1981. godine, pročešljane su tone dokumenata, homilija, govora, saslušano mnoštvo svjedoka, pa i udbaša koji su ga progonili, poput Jože Manolića, no na Stepincu nije nađena mrlja. Dapače, i to je isplivalo tijekom postupka, koliki je Stepinac bio “ustaša” i Pavelićev “prijatelj” svjedoči i činjenica kada Pavelić tužaka Stepinca Hitleru nazivajući ga neprijateljem režima, govoreći da je Stepinac “magarac”, a ne čovjek. Velikosrpska propaganda Stepincu, koji je spašavao i njihove sunarodnjake, ne može ništa, Stepinac će postati svet, činjenice su utvrđene u rigoroznom postupku, a srpski mitovi pred njima su tek puštanje vjetrova čiji je smrad, doduše, nekada teško podnijeti, ali on zapravo svjedoči o njihovoj “kulturi” i “istinoljubivosti”. Nakon otkrivanja spomenika blaženom Stepincu u Osijeku jedan takav bizantinski prdac pustio je “mali Sloba”, srpski inoministar Dačić, nazvavši Stepinca “ratnim zločincem”. Premda su i ministar Stier i gradonačelnik Vrkić jasno rekli što misle o Dačićevu prdežu, zapravo je jako dobro da se to dogodilo. Prije nego što odgovorim zašto, evo promišljanja, u to vrijeme našeg veleposlanika pri Svetoj Stolici, Filipa Vučaka, koje mi je svojevremeno poslao mailom: “U Državnom tajništvu mi je svojedobno rečeno da pitanje Stepinca ne opterećuje samo današnju Hrvatsku nego donekle i Vatikan jer određeni krugovi (?) smatraju da je Stepinac tijekom Drugog svjetskog rata imao u svemu apsolutnu podršku Vatikana, pa ljaga na Stepincu znači istodobno i optužbu za Svetu Stolicu. Stoga bi se jednom za svagda htjelo tim nagađanjima stati na kraj. Kako optužbe dolaze najviše iz Srbije, Papa je odlučio pružiti (posljednju) mogućnost Srpskoj pravoslavnoj Crkvi da odustane od opstrukcije, ne znajući vjerojatno kolika je sprega crkve i politike u Srbiji… Odgodom Stepinčeve kanonizacije i osnutkom mješovitog povjerenstva ovaj se slučaj ispolitizirao i internacionalizirao, zaslugom prije svega SPC-a, pa ne bi bilo čudno da se pojave i dodatni oponenti. Tako je prije nekoliko dana direktor jeruzalemskog centra ‘Simon Wiesenthal’ Efraim Zuroff, u kontekstu naših nesuglasica oko komemoracije u Jasenovcu, izjavio kako bi proglašenje svetim kardinala Alojzija Stepinca ‘samo pomoglo onima koji žele iskriviti sliku o Drugom svjetskom ratu i holokaustu.

Otrežnjenje glede Srba 

Takva osoba ne zaslužuje biti kanonizirana. Netko tko je bio mentor ili svećenik Ante Pavelića ne može biti svetac. Kako netko može biti svećenik čovjeku koji je počinio masovna ubojstva i onda biti proglašen svecem? To je apsurdno’, kazao je Zuroff. Isto tako, mi zaboravljamo da se i u Hrvatskoj jedan određeni, ne baš mali dio građana ne veseli Stepinčevoj kanonizaciji, što je razvidno i u dijelu naših medija. U Vatikanu su postali toga svjesni tek u novije vrijeme.” Ključna je posljednja rečenica koju je javno izrekao veleposlanik Vučak da Vatikan postaje svjestan tek “u novije vrijeme”. Naime, Dačićeva rečenica, kao i sve izjave i poteze “druge strane” glede Stepinca Vatikan, u kojem mnogi imaju romantičarsku sliku (srpskog) pravoslavlja, pridonose otrežnjenju mnogih vatikanskih prelata glede Srba i njihove crkve i politike. Jer ako je papi Franji i Svetoj Stolici nakon pružene ruke Srbima glede Stepinca prihvatljivo da blaženiku crkve kojoj je na čelu daju epitete “ustaškog vikara” (ministar Vulin), “zlikovca” (patrijarh Irinej), onda nije jasno koji je smisao ekumenskog dijaloga sa Srbima. Zato je dobro da i posljednji Dačićev “vjetrić” zasmrdi u Vatikanu kako bi shvatili da, ne samo u svezi sa Stepincem, sa Srbima nije moguć (ekumenski) dijalog, već provjetravanje. I šlus!

Ivica Šola – Glas Slovnije

MISNE NAKANE OD 19.02.2017. DO 26.02.2017.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?

Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«

Riječ Gospodnja