Danas je Četvrta uskrsna nedjelja – u Crkvi je poznata i kao nedjelja Dobrog Pastira. Kao takva ona je tradicionalno posvećena molitvi i razmišljanju o duhovnim zvanjima. Molimo Gopodara žetve da pošalje ranike u žetvu svoju.

Večeras je tradicionalno Hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije u Stepinčevu katedralu. Euharistijsko slavlje u 18 sati predvodit će zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

• Sanacija krovišta pastoralnog centra ide po planu. Ukupni troškovi iznose oko 115 tisuća kuna, župljani su već donirali gotovo polovicu potrebnog iznosa. Hvala svima koji su već dali svoj prilog, pozivamo i ostale da svojim novčanim prilogom omoguće da se sanira krov i spriječi prokišnjavanje i propadanje krovne konstrukcije i namještaja.
• U petak, 1. svibnja, započinjemo sa svibanjskim pobožnostima koje će započeti svakoga dana u 18,30 sati. Svaka župna skupina predmolit će pobožnost po sljedećem rasporedu: ponedjeljkom pobožnosti predmole Molitveni vjenčići, utorkom prvopričesnici i ministranti, srijedom Treće srce, četvrtkom molitvena zajednica Gorušičino zrno, petkom mladi i subotom redoviti molitelji. Ovaj mjesec molimo za duhovna zvanja u župi, kako sadašnja, tako i ona buduća, krizmanike, prvopričesnike i naše obitelji.
• U petak, 1. svibnja veliki župni zbor ima tradicionalno druženje u župnom vrtu.
• Župni Caritas danas možete poduprijeti svojim novčanim prilozima. Priloge za župni caritas ubacite u škrabicu kod kipa sv. Antuna
• Župni Caritas nudi na besplatnu posudbu invalidska kolica, bolnički ormarić, dizalicu za kupanje, Toaletna stolica na kotače. Javiti se p. Vinku ili voditeljici župnog caritasa Ivani Franjić.
• Sastanak župnog pastoralnog vijeća je u srijedu 29.4. u 19:45 u župnoj biblioteci. Teme sastanka su: župno cjelodnevno klanjanje, proslava župnog goda, Sakrament Krizme, župni izlet na Sljeme 8.6., Tijelovo.
• Mariju Kraljicu apostola, zaštitnicu naše župe proslavit ćemo u subotu 16.5. 2015. Slavlje započinje svetom misom u 17h, a nastavlja se u crkvenom dvorištu uz grah, roštilj, pjesmu, narodne plesove, tamburaše.
• Ženidbeni navještaj: JOSIP STANKOVIĆ i MARIJA KALAICA; DUBRAVKO JURATOVAC i  IVANA SMUĐ
• U subotu, 6. lipnja, naša župa ići će u Sarajevo na susret sa Svetim Ocem tijekom njegovog službenog pohoda BiH.
  • Jednodnevno hodočašće: Polazak u 1:00 ujutro, povratak navečer oko 23h.. Cijena puta je 250 kn
  • Dvodnevno hodočašće. Polazak u subotu u 1:00 ujutro, misa s papom, noćenje u Međugorju ili u kući susreta u Selu Bare na planini. Povratak u nedjelju oko 22h. Cijena puta, noćenja, večere i doručka 450kn.

Roditelji vrtićke djece, upišite ih u program odgoja u vjeri

Cilj katoličkog vjerskog odgoja djece predškolske dobi je senzibilizirati dijete za njegovu duhovnu dimenziju kao potrebu koja ga čini osjetljivim za otkrivanje, primanje i oblikovanje njegova života u odnosu na sebe, drugoga, te na poseban način Boga primjereno njegovoj dobi i otvoriti duhovnu dimenziju djeteta i oplemeniti ga za stvarne i jedine vrijedne ljudske vrijednosti – savjest, intelekt, karakter, vjera, ljubav, nada i osobnost. Kod upisa u vrtić zaokružite katolički odgoj u vjeri.

Pričest na ruku

Vjernicima koji primaju pričest na ruke preporučuje se i potiče ih se da im ruke budu slobodne, to jest da, na primjer, ne drže djecu na rukama ako se kane pričestiti na ruku. Ako netko pristupa pričesti i nosi dijete na blagoslov svećeniku, onda je svakako preporučljivo da primi pričest na usta. Isto tako, u rukama ne smije biti maramica ili krunica; također na rukama ne smije se imati rukavice, ili pak hostiju »loviti« s dva prsta jedne ruke. Uobičajeno se ukrste ruke, u obliku križa, tako da se dlan jedne ruke položi u dlan druge ruke. Tada svećenik hostiju spušta na dlan gornje ruke, a pričesnik se dostojanstveno pričešćuje donjom rukom, prinoseći hostiju ustima i stavljajući je na jezik. Dakako, vrlo je važno pripaziti da ništa ne padne na tlo, jer i vjernik kao i svećenik mora biti oprezan i pažljiv prema svetim česticama, pa i onima koje ostaju na dlanu poslije pričesti.

Radom čovjek (Laborem exercens)

U trećoj godini svoga pontifikata Ivan Pavao II. objavio je encikliku Radom čovjek (Laborem exercens) čiji sadržaj na najuzvišeniji i najjednostavniji način progovara o vrijednosti ljudskoga rada jer živeći na zemlji radom čovjek mora sebi priskrbljivati svagdanji kruh. Izloženi sadržaj postao je proročki jer nakon 32 godine od objavljivanja enciklike tema ljudskoga rada i dalje je dramatično prisutna u svim porama ljudskoga društva. Čovječanstvo u cjelini i dalje traži modele kako na ispravan način vrjednovati potrebu ostvarenja čovjeka kroz svakodnevni rad s obzirom na izazove modernoga vremena koji, unatoč različitim tehničkim postignućima i sveobuhvatnom civilizacijskom napretku, kao da čovjeka želi izbaciti iz domene rada. Enciklika se sastoji od pet značajnih poglavlja kroz koja papa provlači nekoliko temeljnih načela na kojima počiva crkveno promišljanje o ljudskom radu.  Odmah valja naglasiti kako Crkva, kao zajednica Kristovih učenika, ima legitimitet kada progovara o takvim društvenim stvarnostima jer njezina je temeljna briga evanđeosku istinu prenijeti svim pokoljenjima. Ta se opravdanost još više ističe kada se posvijesti činjenica kako Kristov učenik živi svoj život u konkretnom vremenu i prostoru i čak dapače ostavlja neizbrisiv trag u društvu u kojem se nalazi. Kakav će to trag u sveukupnom društvu Kristov vjernik ostaviti ovisi o činjenici koliko je duboko prihvatio i svakodnevno živi temeljni Božji savjet koji glasi: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Zlatna nit papinske Enciklike upravo se zrcali kroz tu temeljnu Božju zapovijed. Isus iz Nazareta posvjedočio je svojim primjerom zauzetost i poštovanje prema svakom čovjeku kojeg je susretao na svom zemaljskom putu jer je upravo takav čovjek naš bližnji!

U uvodnom dijelu Enciklike objašnjava se i tumači rad kao svako čovjekovo djelovanje bez obzira na značaj i okolnosti tog djelovanja. To je jedna od značajki kojima se čovjek razlikuje od drugih živih bića. Na rad je čovjek pozvan već od samoga svog početka jer u knjizi Postanka prilikom opisa stvaranja svijeta i čovjeka stoji Božji poziv upućen čovjeku stvorenom na sliku i priliku Božju: plodite se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite. Radom čovjek ispunja svoj zemaljski život tj. čovjek treba ovladati zemljom jer je svijet stvoren za čovjeka koji je pozvan otkriti sva bogatstva koja zemlja krije u sebi te koja čovjek svojim svjesnim djelovanjem može otkriti i prikladno upotrijebiti. Ove riječi s prvih stranica Biblije nikad ne prestaju biti aktualne i jasno nam posvješćuju kako svi i svatko, prema odgovarajućoj mjeri i na bezbroj načina, sudjeluju u tom gigantskom procesu kojim čovjek podlaže zemlju svojim radom. Enciklika ističe značenje rada u objektivnom smislu, a to je sama mogućnost da je čovjek sposoban raditi što potvrđuje cjelokupna ljudska povijest, i u subjektivnom smislu gdje se ističe kako je čovjek – osoba subjekt rada koja je sposobna radom sebe uzvišenije oblikovati i ostvariti u svijetu. Ovdje se nazire prvo načelo koje papa svojim autoritetom naglašava, a ono glasi: temelj odakle se prosuđuje vrijednost ljudskog rada jest čovjek – osoba koja ga čini. Rad postoji radi čovjeka, a ne čovjek radi rada!  Iz tog načela proizlazi da je cilj svakog rada, kojeg čovjek može obavljati, uvijek sam čovjek – jedinstveno, najuzvišenije i najvažnije Božje stvorenje na zemlji. Ovo je načelo kršćanska istina o radu odnosno evanđelje rada (radosna vijest o radu!). Papa ističe kako se ta istina o radu kroz daljnju i bližu povijest često morala suprotstavljati različitim strujanjima koja su tumačilarad kao neku vrstu robe koju radnik prodaje poslodavcu, koji je istovremeno vlasnik kapitala. Ta opasnost da se s radom postupa kao sa robom ostaje do danas, a svoj vrhunac postiže kod onih koji s čovjekom postupaju kao s pukim sredstvom proizvodnje. Iz svega iznesenog jasno je kako stalno treba bdjeti nad temeljnom istinom o radu i trajno preispitivati njezinu (ne)prisutnost u konkretnom društvu kako bi se na vrijeme mogle prokazati duboke nepravilnosti koje ju mogu zamagliti. U 19. stoljeću, upravo zbog takve zamagljenosti, rodilo se radničko pitanje iz kojeg se pokrenula solidarnost među radnicima zbog umanjenja plaća, uvjeta rada i skrbi za osobu radnika.Papa ističe kako treba otvoreno priznati da valja odobravati u društveno-moralnom smislu taj otpor… protiv nepravedna i štetna sustava što je tlačio radnika u to doba…, a pogodovao mu je liberalni društveno-politički sistem koji je… osiguravao ekonomsku inicijativu jedino vlasnika kapitala… tvrdeći da je čovjekov rad samo sredstvo proizvodnje, a da je kapital temelj, pokretač i cilj proizvodnje. Uz nužnost različitih solidarnih akcija za očuvanje prava radnika važno je naglasiti kako takvi pokreti moraju ostati otvoreni za dijalog i suradnju s drugima. Društvo danas vapi za novim pokretima solidarnosti radnika i solidarnosti s radnicima zbog sve veće društvene degradacije i eksploatacije čovjeka radnika, zbog sve veće zone bijede i gladi. Mnogi su danas postali žrtve povrijeđena dostojanstva ljudskog rada. Upravo zbog toga potrebno je hrabro naglašavati i podsjećati moćnike ovoga svijeta kako je rad čovjekovo dobro jer radom čovjek preobražava prirodu i sam se ostvaruje kao čovjek, postaje više čovjekom. Ta konkretna stvarnost čovjeka radnika učvršćuje čovjekovo dostojanstvo i njegova neotuđiva prava.

MISNE NAKANE OD 26.04.2015. – 03.05.2015.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja.