Mrkli je mrak. Mraz pod stopalima, a led u nosnicama. Njima to, međutim, ne smeta. Počeli su 1. prosinca i ne namjeravaju stati do Badnjaka. Svakoga jutra na tisuće ih ustaje i ide prema istom oltaru. Jedni prije posla i škole, a drugi nakon večernjeg izlaska. Mrlje koje se probijaju kroz prosinačku studen. Ljudi koji idu na misu. Zornicu.
Slika je nestvarna ali svakodnevna. I to diljem Hrvatske. Ako ne vjerujete, navijte budilicu pa provjerite. Dobro se odjenite i uputite za mrljama koje iz jutra u jutro, prkoseći vjetru i snijegu, opirući se želji za snom i toplom posteljom, pohode svoje župne crkve kako bi pripravni dočekali rođenje Kristovo. Učinite li to, uvjerit ćete se u fenomen koji je u koliziji sa svim istraživanjima što ih – u državi koja uporno odbija objaviti službeni popis stanovništva, pa tako i vjernika – štancaju najglasniji sociolozi religije.
U suprotnom, morat ćete nam vjerovati na riječ. Crkve su, naime, dupkom pune. I stajaća su mjesta zauzeta. Nedostaju tek petarde i političari, pa da čovjek pomisli da se nalazi na polnoćki, a ne na zornici. Među mrljama ima svakovrsne čeljadi, kao u kakvoj nacionalnoj budnici. Ima i mladih i starih, i očeva i djece, i bogatih u bundama od nerca i sirotinje u jaknama od poliestera. Svi se mole istome Bogu i nadaju Njegovu blagoslovu. Boljem Božiću. – Ovo je svojevrsna pokora, duhovno pročišćenje pred Božić.
Kada već, s jedne strane, ne možemo izbjeći komercijalizaciju Božića i popratni konzumerizam, onda možemo barem na ovaj način iskazati svoju vjeru, približiti se Bogu čije rođenje, a to su mnogi zaboravili, slavimo. Vjerujte mi, nema boljeg načina da se započne dan od molitve – govori Filip K. dok skutren gazi prema omiškoj crkvi svetoga Petra.
Hladno i u bundi
Sat na crkvi sv. Frane u Splitu još nije otkucao šestu uru,
a vjernici već stižu na prvu misu
Šest je sati, zornica samo što nije počela. Puk pjeva i čeka svećenikovu homiliju. Hladno je da se i nerc na onoj bundi skorio. Ali ne smeta. – Iskreno, prvi put sam na zornicu otišao iz znatiželje. Otišla žena, pa otišao i ja za njom. Rekoh, ajde baš da vidim šta se to tamo događa kad njoj, koja se inače grozi ranog ustajanja i koja bi se najradije do podne u krevetu izležavala, nije problem prije svitanja ustati. Bilo je to prije dvije godine i otada niti jednu zornicu nisam propustio. Misno je to slavlje koje se s drugim misama ne može usporediti.
Možda sam u zabludi, ali meni se čini da su ljudi koji dolaze na zornicu nekako sretniji, zadovoljniji i ispunjeniji. A i sa ženom se manje svađam – smije se Neno V.. Našem sljedećem sugovorniku nije do smijeha. Ponos, međutim, ne skriva. Ponos zbog punih crkava i velikog povratka vjernika pod svodove rimokatoličkih zdanja. – Varate se, i vi ste nasjeli na propagandu. Nema govora o velikom povratku vjernika, iako su zornice uistinu fenomen, jer oni nikamo nisu bili ni otišli.
Oni su uvijek tu, samo što bi neki u ovoj državi htjeli da ih nema – kaže nam fra Špiro Marasović, umirovljeni sveučilišni profesor splitskog Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Fra Špiro nije od onih što govore uprazno. Njega podjednako slušaju i teisti i ateisti. I agnostici, sumnjičavci koji prema Marasoviću zaslužuju posebno poglavlje. – Zornice možemo usporediti s hodočašćima. Jedinstveni su to iskazi vjere što ih prakticira mnoštvo vjernika, ali i dokaz kako je vjera u hrvatskome narodu, suprotno tvrdnjama mrzitelja Crkve, i te kako živa. Štoviše, sva relevantna, odnosno objektivna istraživanja pokazuju kako je broj katolika u porastu, samo što će to malo koji medij u Hrvatskoj objaviti – ističe fra Špiro.
Stižu i studenti
“Njegova” zornica događa se u crkvi svetoga Frane na splitskoj Rivi. U narod, veli, nije sumnjao, ali je ipak ugodno iznenađen odazivom koji, napominje, nema veze s krizom i možebitno ekonomski motiviranom molitvom. – Od ove godine i okolne su župe uvele zornice, no nama broj vjernika nije opao, dapače. Dolaze nam, što posebno veseli, rojevi studenata, a primjetno je i uozbiljenje vjere, pogotovo kod školovanih i mladih ljudi – zadovoljan je fra Špiro. Agnostici su mu, međutim, trn u oku.
Uzeli su, napominje Marasović, sebi za pravo da svojataju državu, a iritira, dodaje, i njihovo ponašanje prema kojemu se prave kao da imaju monopol i na 21. stoljeće. – Morate znati da je deklariranih ateista, i to u cijelome svijetu, najmanje. Oni su se obrukali ne samo u komunizmu nego i za vrijeme nacizma, jer mnogi zaboravljaju, zapravo o tome se, nimalo slučajno, malo govori, da je upravo Hitler bio žestoki borac protiv Crkve.
Agnostici su stoga nerijetko prerušeni ateisti. Došlo je, naime, vrijeme kada nije bilo popularno biti ateist, pa su se preobratili, baš kao što su se komunisti preobratili u antifašiste. I kod nas su, uostalom, sada na vlasti ateisti koji samo glume da su agnostici – tvrdi fra Špiro Marasović. A za kraj, vladajućima nudi i poruku: Dođite na zornicu, pa ćete vidjeti kamo to po mraku i mrazu ide vaš narod.
Vinko Viković
http://www.slobodnadalmacija.hr/