On se trudi oduzeti nam vjeru! Pritom ima mudru strategiju. Bazira se na svakodnevnim, naizgled, neprimjetnim stvarima. Postavlja zamke u koje prečesto upadamo. I ne okončava to tragično ako uvijek iznova ust(r)ajemo s mišlju kako Krist svako zlo okreće na dobro.
Sotona je uporan. Nizom malih slomova i padova polako nas iscrpljuje. Umaramo se. Gubimo strpljenje. Promišljamo ne bi li to osmislili… tako se vrtimo u krug i dajemo priliku Zlome da nam (u)krade vjeru…sapinje nas mlakošću… a onda i očajem i tjeskobom.
Lukav je on. Katkad se zaodjene u veoma privlačne emocije, pametne stavove, ugodne radnje. Čak i pravedničko ruho može mu poslužiti kao mreža paukova da uhvati svoj plijen.
Često nismo tako mudri da to uvidimo, nit ponizni da se strpimo, nit snažni da bismo se oduprli salijetanjima napasnika. Damo se uplašiti. Bojimo se vlastitih slabosti. Svakim padom u našim očima one postaju sve veće i strašnije… Pretvaraju se u nemani koje gutaju ono što želi izrastati iz Života u život. Bojimo se jer gubimo… Gubimo kontrolu, gubimo ljude, nekakve nama bitne afirmacije, samodopadnost… Sve to je neugodno i bolno. A postaje nesnošljivo ako si ne posvijestimo kako baš te novonastale praznine omogućuju Ocu da ih po svojoj volji ispuni…
Sva nemoć koju osjećamo može služiti da nas odvede u ralje onog koji nam oduzima mir… ali i u naručje Onog kojem je sve moguće. Milost je prepoznati zašto Bog dozvoljava te kušnje i nasrtaje palog anđela koji zbog svoje oholosti smatra da ni mi, kao niža vrsta, ne zaslužujemo život u radosti i miru. Stoga se ušulja u međuljudske odnose, obitelj, prijateljstva… Postavlja nam zamke u situacijama koje su naizgled banalne i svakodnevne, a vjerojatno puno bitnije za naše spasenje nego sva sila karitativnih djela i megalomanskih pokušaja da se afirmiramo kao dobri kršćani. Podliježemo jer ne uviđamo borbu. Niti važnost te male svakodnevne komunikacije. Niti se osjećamo odgovornima za vibru koju sijemo posvud oko sebe. Tako on dobiva bitke i mnogi se osjećaju potučenima. Al o ishodu tog privatnog rata odlučujuću riječ ima onaj čije je milosrđe beskrajno.
Bez brige! Otac nam je darovao najmoćnije oružje za borbu: VJERU
i Svjetlo koje je raskrinkalo spletke Sotonine: ISUSA KRISTA!
Zato braćo borimo se, jer život je borba…za Život!
Nadahnuto knjigom C. S. Lewisa: “Pisma starijeg đavla mlađem”
prostorduha.blog.hr