Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveti Albert Veliki, biskup i crkveni naučitelj; u srijedu je sveta Elizabeta Ugarska, redovnica.
Ispovijed će biti u ponedjeljak i utorak od 18 do 18:50.
Mladi utorkom. Svetu misu, klanjanje i katehezu vodi fra Ivan Lotar. Tema kateheze je Duh Sveti – istine i zablude.
Od srijede u župnom uredu možete upisati misne nakane za prosinac ove godine.
Nakon savjetovanja s Pastoralnim vijećem donijeli smo odluku da će ovoga Došašća mise zornice biti u 7 sati, a večernje mise samo utorkom i petkom u 19 sati.
- U četvrtak je u Republici Hrvatskoj državni praznik – Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Proslavit ćemo ga svetom misom u 19 sati. Crkvena zvona će se oglasiti u 18:11.
- Zbog školskih praznika u subotu neće biti pjevanja, kateheza niti ministrantskog sastanka.
- Župa se nekom čudnom logikom svrstava pod industriju pa tako plaćamo i industrijsku cijenu plina koja je od 1. studenoga tri puta veća. Prosječni su računi za grijanje u zimskim mjesecima od 9 do 11 tisuća kuna. Župa si po sadašnjim izračunima neće moći priuštiti mjesečno plaćanje od minimalno 27 tisuća kuna samo za jednu stavku režija. Stoga vas molim za razumijevanje što crkva i Pastoralni centar ove godine neće biti tako topli kao do sada. Svoj prilog za grijanje možete ubaciti u škrabicu Za potrebe crkve koja se nalazi na ulazu.
- Prošli smo tjedan za obitelj Ljubić prikupili 800 kuna. Hvala vam!
- Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.
NEDJELJNO RAZMATRANJE
Dn 12,1-3
Pri svršetku liturgijske godine misna čitanja tematiziraju svršetak stvarnosti u kojoj živimo a o njemu progovaraju na apokaliptički način. Starozavjetna apokaliptička literatura interesira se za usud zemaljskih imperija jer je gajila uvjerenje da je svijet osuđen na raspad. Bog će podići novi svijet u koji će ući samo pravedni. To će biti nova, zlatna era – era mira, blagoslova i napretka. Konačno će kraljevati Gospodin! Reci prvog čitanja nastaju u dramatičnim okolnostima Izraelove borbe na kulturnom planu protiv helenizacije a na vojnom protiv snaga Antioha IV u kontekstu makabejskih ustanaka. Borbu za opstanak svoje vjere a i za golo preživljavanje Izraelci su shvaćali kao sudar sila dobra i sila zla. U tako dramatičnim okolnostima Knjiga Danijelova progonjenom narodu upućuje poruku nade: kraljevstvo zla se bliži svome koncu a kraljevstvo nebesko samo što se nije promolilo.
Apokaliptičari su smatrali da Bog oko sebe ima svoje dvorane – anđele tj. sinove Božje – i da je svakome od njih povjeren jedan narod na zemlji kojega će štititi i osiguravati u njemu pravednost i mir. Izraelov anđeo je Mihael. Njegovo ime (Mi ka El?) na hebrejskom znači tko je kao Bog? Izraelci, nakon svega što su prošli, kada proučavaju svoju prošlost, znaju da nema nikoga kao što je Gospodin, nitko njemu nije ravan. Jedini On može život dati i spasiti. Ako je itko, onda su Izraelci iskusili što znači napustiti Božju riječ – pokoljenja predaka svjedoče da to nikada nije vodilo napretku naroda nego njegovom rasulu. I stoga, kada narodi svijeta upoznaju Mihaela – da nitko nije kao Bog, tj. kada odbace svoje idole i vrate se Stvoritelju (kada se vrate sa „Adamova puta“), Bog će podići novi svijet. Već su sada prisutni elementi novoga svijeta – to su oni koji u svojim srcima i životima čuvaju riječ Božju. Oni već sada sjaje svjetlom novoga svijeta, iako taj sjaj zatamnjuju bure i nevolje, progonstva u kojima žive. No, kad Bog podigne novi svijet, njihov će sjaj bljesnuti svom snagom. Ovdje po prvi puta u Starom zavjetu nailazimo na jasan i nedvosmislen navještaj uskrsnuća.
Mk 13,24-32
Moderni svijet obilježavaju nagle promjene. Koliko se toga događalo samo u prošlom, 20. stoljeću. Što je nekada važilo, više ne važi; sve se stavlja u pitanje. Mjerilo svih stvari postao je čovjek, ali ne na najsretniji način jer taj isti čovjek ne samo da ne može sebe smjestiti kamo želi nego ni ne zna što zapravo želi. I priroda kao da se počinje komešati; tu su uragani, zračenja, globalno otopljenje, zagađenja, zaraze… Ljudi na ova zbivanja različito reagiraju. Jedni su zbunjeni, drugi se bune, treći su razočarani… Kako se odnositi prema svemu ovome?
Kad je evanđelist Marko pisao ove retke, rimski imperij bio je uzdrman ratovima, katastrofama, epidemijama i glađu. Kršćanske zajednice bile su k tome i proganjane. Poneki kršćani, skloni katastrofičnom gledanju na stvari, sjetili su se Isusovog proroštva o razorenju Jeruzalema i počinju naviještati skoru opću svjetsku katastrofu. Evanđelist reagira i prenosi im Isusovu riječ: ne dajte se zavesti…mnogi će doći u moje ime…ne uznemirujte se. To je tek početak muka koje nisu slučajno nazvane trudovima; trud je muka koja ima smisao.
Sunce će pomrčati, mjesec neće svijetljeti, zvijezde će padati… Narodi oko Izraela zvijezde su smatrali božanstvima, iz njih čitali sudbine, čak im žrtvovali žrtve. Mojsije je stoga opominjao Izraelce: kad vidiš sunce, mjesec i zvijezde – svu tu nebesku vojsku – ne daj se zavesti i ne klanjaj im se. Proroci su opominjali Izraelce koji su također bili u napasti klanjati se zvijezdama da će one popadati a sunce pomrčati. Taj raspad predstavljali su kao raspad krivoboštva, svijeta ustrojenog naopako i početak novog svijeta kojega Bog nanovo podiže; gdje neće biti katastrofa.
Pad svake zvijezde znači da je na svijetu jedan idol manje. Pad svake laži i zla na ovom svijetu znači korak bliže onom novom, istinitom koji neće proći. Sin Čovječji razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra… Kršćani u Rimu, dok čitaju ove retke, trpe progonstvo i mučenja. Mnogi od njih su se pokolebali, posustali.. Mnogi su otpali od vjere, napustili Crkvu, izdali braću i sestre koji su zato hvatani i mučeni. Nastali su razdori i podjele. I oni koji još ustrajavaju zbunjeni su i pitaju što se to nad njih nadvilo? Evanđelje im nagoviješta propast onog što sada gledaju i što ih tišti. Neće im se ništa dogoditi, ništa ih neće moći razbiti. Anđeli, glasnici Božji, sabirat će ih ne na sud nego na spasenje. Ovi su reci poruka radosti i nade: nitko od izabranih neće biti zaboravljen i izgubljen. Naći će se već anđeo koji će ga pohoditi!
Listanje smokve u Palestini je pouzdan znak blizine ljeta, dakle ovi događaji imaju unutarnju logiku, red i pravilnost koja će se manifestirati jasnim znakovima. No, ipak je čas neizvjestan. Čak ni Sin ne zna o onom času. Ni Sin ne zna a ipak je miran. Prepustiti sve Ocu i ući u potpunu neizvjesnost i u onom najvažnijem, to može biti samo djelo neograničenog pouzdanja, nesavladive ljubavi. Tako može samo Sin prema Ocu. Skupa s nama je i On. On želi s nama dijeliti naš teret. I zove da s Njim postanemo sinovi, da s Njim uđemo u nove prostore pouzdanja i radosti.
Ako umjesto svoje zabrinutosti budemo imali smisla za prepoznati blizinu Sina koji s nama dijeli našu neizvjesnost, moći ćemo prepoznavati i anđele koji će nas pohoditi i donositi osvježenje i spasenje.
Ivica Čatić, profesor Svetoga pisma na KBF-u u Đakovu
Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.sveto-pismo.net
MISNE NAKANE 14. 11. 2021. – 21. 11. 2021.
Krštena 13. studenoga 2021.: MARTA FRANIĆ