Sveci i imendani sljedećeg tjedna: u ponedjeljak je sveta Terezija Benedikta od Križa, djevica i mučenica – blagdan; u utorak je sveti Lovro, đakon i mučenik; u srijedu je sveta Klara Asiška, djevica; u subotu je sveti Maksimilijan Marija Kolbe, prezbiter i mučenik.

Do 24. kolovoza 2021. župni ured ureduje
radnim danom nakon večernjih misâ do 20 sati.

Ispovijed će biti u utorak i četvrtak od 18 sati.

U subotu, 14. kolovoza u 23 sata ispred naše župne crkve, započinje pješačko hodočašće u Mariju Bistricu. Ruta hodočašća je sljedeća: Jablanovec – Donja i Gornja Bistra – Kraljev Vrh – Stubičke Toplice – Samci – Hum Stubički – Hum Bistrički – Marija Bistrica. Kontakt za informacije – Anto Miketa, 092 370 9796.

• U protekla dva tjedna za obitelj Ljubić smo prikupili 700 kuna. Hvala vam!
• Zahvaljujem svima koji su uplatili prilog za župu. Župa se financira isključivo od vaših priloga i ne dobiva ništa niti od države niti od nadbiskupije.

NEDJELJNO EVANĐELJE: Iv 6,41-51

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s neba.« Govorahu: »Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ’Sišao sam s neba?’«

Isus im odvrati: »Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«

Riječ Gospodnja.

NEDJELJNO RAZMATRANJE

U Starom zavjetu a i u svijesti židovskog naroda Ilija je, nakon Mojsija, bio najveći prorok. Silan na riječi i na djelu. Na njegovu molitvu kiša nije pala tri i pol godine, na njegovu molitvu oganj je s neba spalio žrtvu na žrtveniku, a u svojoj revnosti za Božju stvar pobio je četiri stotine krivobožačkih svećenika. Pa ipak, nakon toga, Ilija je morao bježati, bježati da život spasi. Sklonio se u pustinju potišten i razočaran. Pitao se, čemu je sve skupa vrijedilo. Pitao se, je li imalo smisla revnovati za Božju stvar…

Već mi je svega dosta, Gospodine!

Ilija je sav shrvan, iscrpljen. Ne vidi više smisla svome poslanju. Ne vidi da je bilo ikakve koristi od onog što je činio. I to što je činio svom snagom, svim svojim silama, svim svojim žarom. Život je uložio u obranu Jahvina štovanja, protiv krivoboštva i otpada od prave vjere, a čime je to sve završilo? Progonstvom i ravnodušnošću naroda. Ilija odustaje od svega napora i veli: „Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.“ Zatim je, tu u pustinji, legao i zaspao. On je svoje učinio. Posve je iscrpljen i bez snage. Od prorokovanja više nema ništa. Vratiti se kući nema volje, a osim toga, kraljevi ga ljudi progone. Bolje mu je da mu Bog tu u pustinji uzme život. „Već mi je svega dosta, Gospodine!“

Ustani i jedi!

Bog, međutim, ne odustaje. Šalje mu anđela koji ga budi i nudi mu pečen kruh i vrč vode. „Ustani i jedi!“, veli mu anđeo. Onako, mehanički, polusvjesno, kao čovjek probuđen iz duboka sna, Ilija ustaje, jede i pije i nastavlja spavati. Međutim, anđeo je uporan. Ponovno ga budi i govori: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“ U Iliji se budi nova snaga. Čovjeku je nevjerojatno, koliku snagu može dati Bog, kako samo Bog može preokrenuti situaciju! Čudesan je to bio kruh i čudesna voda…

Išao je četrdeset dana

Ilija je, dakle, ustao, jeo i pio i, veli današnje čitanje (1Kr 19, 4-8), osnažen tom hranom išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. Evo, dakle, posvemašnjeg preokreta. Ilija je došao sav shrvan. Htio je napustiti svoju proročku službu, osjećao je da su sva njegova nadanja bila uzaludna, čak je poželio umrijeti. I onda, nakon što je te teške noći kušao od toga kruha, nastaje preobražaj. Ilija zadobiva snagu puno veću nego što je imao, tako da može naporno hodati tolike dane.

Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke

Naravno, ova zgoda s Ilijom tek je slika euharistijskog kruha. Isus danas u evanđelju veli (Iv 6, 41-51): „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.“ I to nam danas Gospodin govori. Zar ne, da se koji put i mi osjećamo poput Ilije? Na primjer: činimo dobro, iskreno se trudimo bilo u svojoj obitelji, bilo sa svojim bračnim drugom, bilo na poslu, bilo sa svojom rodbinom, bilo sa susjedima. Trudimo se onako iskreno, otvoreno, dobrohotno, uporno… Dajemo sve sebe i sve od sebe. I onda se dogodi crna nezahvalnost, onda nam se u određenom trenutku učini da ništa nije vrijedilo i da je sve bilo uzaludno. Dogodi se neuspjeh, kriza, bolest, smrt, nesreća, rat, prognanstvo, izbjeglištvo… I onda nam se čini da nam nitko i ništa ne može pomoći. Ne vidimo oko sebe ni vlastitu obitelj, ni prijatelje, ni Crkvu… Daljnji nam se život učini tek životarenje. I što nam tada Isus poručuje. Upravo to, da samo on zna zašto je dopustio da padnemo u toliku tugu i zdvojnost. Možda nas time želi „spustiti na zemlju“ da zastanemo i ponovno se zamislimo o smislu i načinu našeg života. I, što je najvažnije, Isus nam daje čudesnu hranu – svoje Tijelo.

Upravo to vjerujemo i želimo vjerovati. Nedostatne su naše snage i naši napori. I upravo u tim posebnim trenucima Bog nam daje do znanja da zapravo cijelo to vrijeme i nismo išli sami, nego smo koracali njegovom snagom. U takvim nam trenucima, dakle, daje do znanja da samo njegovom snagom možemo dalje. Zato je nedjeljna euharistija doista ono živo središte našega života. Kroz nju nam sam Bog progovara. U njoj doživljavamo ono puno i tijesno zajedništvo s Gospodinom i jedni s drugima. U njoj se hranimo tim Kruhom živim. U njoj i po njoj živimo, dobivamo snagu, ona nam je predokus vječnosti. Neka nas i danas prosvjetljuje, hrabri i jača euharistijsko zajedništvo i snaga Kristova Tijela i Krvi.

Zvonko Pažin, profesor Liturgike na KBF-u u Đakovu

Uz dozvolu autora preuzeto s portala www.vjeraidjela.com

MISNE NAKANE 8. 8. 2021. – 15. 8. 2021.

Ženidbeni navještaj:        BRUNO BOKŠIĆ i DORA ŠIMUNIĆ

                                         DINO MARKO SUŠIĆ i IVANA SUŠIĆ r. VUGREK            

                                         GORAN TOPLEK i ANITA LUKAČEVIĆ

                                         HRVOJE ŠINTIĆ i VERONIKA MILETIĆ

                                         FILIP HORVAT i KRISTINA KOVAČIĆ

                                         FILIP STIPETIĆ i MARINA GAVRAN

Vjenčani   04.08.2021.: NENAD MARKOVIĆ i  MIHAELA COLARIĆ

                  07.08.2021.: IVAN BORIĆ i MAGDALENA ČUJKO